Hvala ti Majko Marijo što si me pozvala…
Rijetko sam prije razmišljala o milosti koju imamo živeći u gradu u kojem je živjela naša Majka Marija Krucifiksa Kozulić. Stoga me Majka na to morala podsjetiti. Hvala Majci Mariji što nas nikad ne zaboravlja.
Prije nekoliko godina se otkrilo da je dominikanski samostan u Rijeci povijesno mjesto sa vrijednim arheološkim podzemnim svijetom. Stoga su se vršili radovi koji su obuhvatili i malu kapelicu koja je bila izgrađena u čast Gospe od Milosti, a posvećena Bezgrješnom Začeću. Znajući da bi ocima dominikancima dobro došla pomoć, kad su radovi konačno završeni, mama i ja smo se ponudile doći urediti. I tako smo tijekom dva dana pokušavale kapelicu dovesti do ponovnog sjaja. Za mene je ovo bilo posebno mjesto jer sam se kao dijete često u njoj molila kod dolaska na vjeronauk u susjednu dvoranu. A u njoj su se dogodila i kršenja moje četvero braće i sestre. Oltar na kojem je Svetohranište je bio pun građe i prljavštine. Pokušavala sam očistiti koliko sam mogla, no onda sam se našla u situaciji da sam morala nekako doći u višu poziciju. Svjesna svetog mjesta, odlučila sam to učiniti klečeći na oltaru i posežući rukom u visinu koliko god sam mogla. Dok sam tako klečala i čistila, cijelo vrijeme sam molila. Moja molba našem Ocu je bila da usliši sve molitve koje su izrečene pred ovim Svetohraništem kroz povijest – živih duša kako bi zadobili ono za što su molili, a pokojnih duša da ih blagoslovi životom u vječnosti te po njihovom zagovoru nastavi poslanja koja su imali na ovom svijetu. Nisam ni slutila što sam izrekla…
Nakon nekoliko godina, moj prijatelj Vlaho Prohaska i ja, započeli smo se autorski baviti duhovnom glazbom, on kao kompozitor, a ja kao tekstopisac. Kao reakciju na jednu od naših pjesama koje su javno predstavljene, sestra Dobroslava Mladić je spomenula mojoj mami da joj se pjesma sviđa i da žali što nema tako lijepe pjesme koja bi opjevala život njezine poglavarice Majke Marije. Te riječi su mi se nastavile šuljati u mislima i razmišljala sam da li bi Vlaho i ja bili dostojni tako važnog zadatka. U sebi sam neko vrijeme osjećala da imam poziv kojem se moram odazvati. Nisam se ni snašla, a pjesmom smo već oživjeli lik našeg riječkog Apostola – Majke Marije.
Gorjela sam od želje da upoznam bolje Mariju koja je na toliko načina oplemenila ovaj grad. Uživala sam čitajući detalje iz njezina života, a istovremeno strahovala hoću li tako bogat život jedne svetice moći svesti na nekolicinu strofa koje će prodrijeti do tuđih srca. Znala sam reći obitelji i prijateljima da strahujem hoću li moći zapisati i otpjevati ovaj veličanstven životopis. To je za mene bio veliki izazov.
Čitajući o njezinom životu, upoznala sam Mariju koja je postala moja prijateljica. Žudjela je ispuniti svoju misiju, baš kao što i moje srce žudi pred Bogom za spoznajom mojih poslanja. Gledala sam sebe kroz Majku Mariju, njezino srce koje ljubi pomagati, koje osjeća tuđu patnju, nemoć, potrebu… A time sam sve više upoznavala Isusovo Srce. Majka me provela kroz milosno putovanje koje me svakim danom mijenjalo. A onda sam naišla na podatak koji me šokirao. Upravo je kapelica koju smo mama i ja uređivale, bila mjesto na kojem je Majka Marija dolazila sa svojim budućim sestrama na Klanjanja i susrete koji su prethodili utemeljenju Družbe sestara Presvetog Srca Isusova. Pred ovim Svetohraništem je Majka Marija predala Isusu tolike molitve. Postalo je jasno da njezine davno izgovorene riječi i misli, kao i moje u sadašnjosti, nisu mogle biti slučajnost. Još nevjerojatnije je da je mojoj mama samo nekoliko godina prije osjetila potrebu da naslika nekoliko portreta Majke Marije i daruje ih Nadbiskupiji u Rijeci i samostanu sestara.
Uvjerena sam da je Majka Marija pozvala i povjerila i meni i mojoj mami ove zadatke. Čini se da je u moju kuću njezina prisutnost ušla davno prije nego sam je konačno upoznala. Hvala Majci što bdije nad nama i svojim zagovorima ljubi svoje duhovne kćeri. Neka nam uvijek daje uzdržljivost da gledajući na nju pratimo i pokušamo živjeti i svoj sveti put sljedeći Presveto Srce Isusovo…
Barbara Brezac Benigar